tikeswatchsu

Nevine cure ogulin

tikeswatchsu | 02 Јануар, 2019 12:44

Zaslužni Srbi

MARKO poène se smijati, dr¾i se za trbuh i savija od smijeha, ali mu doleti šaka u oko ZASTOR ZAMRAÈENJE radi promjene scene TREÆI PRIZOR U Markovom domu. Car je zabranio ¾enidbu i zaruke vojnicima kako bi sprijeèio njihovu ¾elju za ostankom kod kuæe umjesto odlazak u rat.

Žele je ponizit kao ženu. Država Srbija neme NIKAKVE imovine u Hrvatskoj, ali ima obratno naše u Srbiji. Ne vidim ni tvoju Vesnu, ako ba hoe, jer ipak je rekla da e nastojati do}i, ali je nema.

Onaj Ante me prilièno koštao. Dragan Hazler, predsjednik HA-D Adresse: Postfach 328 — CH 4013 BASEL Nr. Hrvatski dom opet je sve sli~niji ru{evini... Marko Sinovčić : razgovor s Poglavnikom Marko Sinovčić: Razgovor s Poglavnikom Negdje početkom 1949. Mješoviti pjevački zbor Rondo Histriae, Pula 14. Turci su osvojili Udbinu 1527, opravili tvrđavu i pretvorili je u jak oslonac daljim osvajanjima, prema unutrašnjosti, a naročito prema Senju. Josip Maršić i slijedom iza njega uvijek jedan ljekarnik. Hrvatsko pjevačko društvo Lipa, Osijek 8. Bosnu ćemo podeliti po pola, i to tako da granica ide rekama Bosnom i Neretvom. Privukao me taj siromašni starac snagom svog duha, svojom upornošæu i svojom poniznošæu. Od tada Udbina postaje jako uporište u borbi protiv Turaka.

Zaslužni Srbi - Neke obitelji takvih prezimena su već davno napustile Slunj ili su izumrle, a neke su u novije doba odselile, dok su neke samo privremeno boravile u Slunju kao kotarski i drugi službenici, školski nastavnici i obrtnici. U dubokoj tami, kosti su domobrana, Hrvata.

Neki vole kuglice, pahuljice, šljokice, neki pak zvjezdice. Samo malo ljudi zna što je pravi, najljepši i najva¾niji ukras. Djeca krase svijet, usreæuju ljude, poma¾u, brane i paze na druge. Dok ljudi u trgovini gledaju ukrase za jelku zaborave da sve što im za Bo¾iæ treba je da njihovo dijete bude uz njih, da se smije i veseli, da na njegovu licu nema ni traga tuge. Mnogo djece je tamo samo vani i stoji na hladnoæi, bez ljudi kojima æe se povjeriti, koji æe ih voljeti, maziti i paziti kao veæina naših roditelja nas. Kad odrasli vide na ulici takvo dijete vide samo sirotinju, a u njemu ne vide ono što bi im mo¾da moglo uljepšati cijeli ¾ivot… U njemu ne vide taj mali ukras koji samo èeka da doðe njegov red da i on zablista. Ne ¾elim u ovom tekstu o odraslima govoriti loše i ovaj tekst se ne odnosi na svih, ali puno ljudi iz njega mo¾e nešto nauèiti. Razmislite koliko je djece povrijeðeno kada mu netko ka¾e da je beskoristan, kao da na ovom svijetu ne bi bilo razlike da ga nema. Moja poruka djeci je da ne slušaju to. Vi znate da druge èinite sretnim i da ste nekome sigurno puno pomogli. Sva djeca, svi mi smo na ovom svijetu potrebni, iako æemo sigurno u ¾ivotu èuti da to nije tako. No mi smo jaki, uporni i ne trebamo to slušati. Zapamtite, mi djeca, najveæi smo i najva¾niji ukras na ovom svijetu! Vraæao sam se u razred i vidio nastavnicu Adrianu kako mobitelom nešto fotografira. Na moje iznenaðenje vidio sam nešto neobièno. To nešto neobièno je bila mama je¾ica sa svojim malim je¾om! Išli su prema šumi. Sigurno tra¾e i spremaju hranu za zimu. Prvi put sam vidio je¾eve i bio sam jako sretan. Šteta što su tako brzo otišli. I zato su ljudi izmislili jedan poseban dan posveæen ljubavi. Taj se dan zove Dan zaljubljenih, poznatiji kao Valentinovo. Posveæen je izra¾avanju ljubavi, voljenoj osobi ili dragom prijatelju, djetetu ili majci. Pokloni za Valentinovo su dio svakog Dana zaljubljenih, a li zapamtite, nije potrebno trošiti novce kako biste nekome pokazali koliko vam je stalo. I mali poklonèiæ puno znaèi, a ako ga napravite ili napišete sami, još i više! PJESMA ZA ZALJUBLJENE Ako ti je netko u ¾ivotu sve, nemoj se sramiti reæi volim te. Nemoj kupovati ni jednu skupu stvar, da bi toj osobi dao na dar. Ni jedna stvar nije vrijedna kao pusica jedna. Najviše boli, kad ti netko ka¾e da te ne voli. Ali ako èuješ takve rijeèi, ne brini, ¾ivot æe i dalje teæi. Nema veze, još smo mladi, ljubav je naèin da pobjegnemo dosadi. Ako ti je bez te osobe sve te¾e, jer znaš, vas nešto ve¾e. Na ovom svijetu puno ljudi ¾ivi, sigurno ti se od njih netko divi. Povijest obilje¾avanja Valentinova - Dana zaljubljenih: Poèetak obilje¾avanja današnjeg Valentinova vodi nas u prošlost, u vrijeme staroga Rima. Tada je kršæanstvo bila mlada religija, a na vlasti je bio car Klaudije II. Car je zabranio ¾enidbu i zaruke vojnicima kako bi sprijeèio njihovu ¾elju za ostankom kod kuæe umjesto odlazak u rat. No u to doba ¾ivio je i sveæenik Valentin. Sveæenstvo je moralo poštovati odluku no Valentin je ipak ostao dosljedan i potajno vjenèavao vojnike koji su se htjeli ¾eniti. Careva ruka ga je naravno sustigla, strpavši ga u tamnicu. Nedugo nakon smrti, narod je Valentina proglasio svecem pa tako danas i mi u modernom vremenu slavimo Valentinovo - Dan zaljubljenih. Ove naše su posebne. Maškare u nas slavimo ovako: svi koji ¾ele obuku smiješan kostim, kao kostim klauna, ¾abe, princeze, vampira, luda... To su Bonkuloviæi, zabavljaèi koji samo pokušavaju glumiti sud. Bonkuloviæi su naša tradicijska svita koja tradiciju ponavlja svake godine, a to je paljenje i suðenje Krnovalu, našem Krnji. Krnoval predstavlja sve naše grijehe. Svake godine bude nešto novo, nešto što tada nije bilo dobro. Ove godine sam sudjelovala i ja i cijeli moj razred, ma i cijela škola. Moj je razred bio uistinu šaren i veseo, na primjer Eva, koja je postala Darko, Vjeko kao Viktorija, Tristan kao Ana, Dinko kao Antonija, Sara kao gusar, naša lutka Maja, naši teroristi i vampirice: Lana, Jopa i Petra. Ja sam takoðer bila vampir. Imala sam velike zube, plašt, crnu odjeæu i našminkano lice. Nosila sam visoke crne èizme i osjeæala sam se kao carica. Zaputili smo se na Plokatu. Suðenje je poèelo, grijehe je Krnoval skupio, svima dao oporuku i kao svake godine pored mora, uz glazbu kao kip, izgorio u vatri, a s njim i naši grijesi. Morali smo se od njega oprostiti sve do slijedeæe godine. U filmu se radi o tome kako Charlie Brown ¾eli impresionirati malu crvenokosu djevojèicu. Kreator stripa i svih smiješnih likova je Charles M. Mislim da su simpatièni i smiješni likovi stripa uspješno prikazani na velikom ekranu. Ovaj film preporuèujem za velike i male, a osobito za ljubitelje stripa. Kad ka¾emo zagaðenje najprije pomislimo na nekakvu katastrofu u kojoj su zagaðene vode ili zrak, no u današnje vrijeme dolazi do nove vrste zagaðenja zbog velikog i nepotrebnog rasipanja svjetlosti. Neiskorištena svjetlost odlazi u atmosferu, pa noæ u velikim gradovima nikad ne poèinje. Da bi mogli vidjeti zvijezde na nebu potreban nam je mrak. Višak svjetlosti škodi pticama, kukcima, biljkama ali i ljudima. Ptice selice u mozgovima imaju ucrtanu kartu do toplijih krajeva. Kada se izgradi naselje ili grad na njihovoj putanji svjetlost im poremeti orijentaciju i završe u hladnijim krajevima gdje uginu. Tijekom ljeta najviše nam smetaju kukci pa nam roditelji ka¾u da ugasimo svjetla. Skupljaju se na svijetlost, dogodi se da ako lampe nisu dobro zatvorene kukci uðu i ¾arulja ih spali. ®ivotinjama i kukcima u blizini osvijetljenih autocesta zapravo nikad ne bude noæ. Neiskorišteno svjetlo remeti èak i biološki ritam biljaka, pa se u jednom parku trešnja rascvjetala sredinom prosinca. Ljudi koji rade noæu najèešæe pokraj sebe imaju led lampe koja zapravo potièu umor. Astrofizièari su prvi poèeli baviti problemom svjetlosnog zagaðenja jer više nisu mogli istra¾ivati svemir zbog velikog osvjetljenja neba koje uzrokuju okolni gradovi. Kako bi mogli nastaviti istra¾ivanja svoju su opremu poèeli slati u najzapuštenije dijelove zemlje pa èak i u svemir. Poèele su se proizvoditi lampe koje šalju svjetlost prema tlu. Kad je u Los Angelesu na trenutak nestalo struje svi ljudi su se poèeli diviti noænom nebu obasjanom zvijezdama. Stoga gasite svijetla i èuvajte okoliš. Odmah sjednem na trosjed i poènem èitati knjigu. Èujem kako dolazi i pjeva. Znao sam da æe opet poèeti vikati i bacati stvari pa brzo svog malog psa Bubija stavim u sobu da mu ne bi naudio. Ušao je u kuæu i kada je vidio da sjedim na trosjedu, poèeo je vikati da cijeli dan ništa ne radim. Povukao sam se i otišao prošetati Bubija. Cijelim sam putem razmišljao kako bi najbolje bilo pobjeæi od kuæe, ali mi je bilo ¾ao mame. Radi cijeli dan u trgovini i kada doðe kuæi, tata i na nju poène vikati. Vratio sam se iz šetnje. Tata je spavao, a mama je došla s posla. Pitala me je li tata vikao na mene. Rekao sam da nije, jer znam da nju pogaða kada tata vièe. Ujutro sam otišao u školu i dobio tricu iz povijesti. Znao sam da me kuæi èekaju batine. Kad sam rekao tati za tricu, odmah mi je dao tri pljuske. Napisao sam domaæu zadaæu za sutra i sve nauèio. Naveèer je nestalo struje, tata je poèeo psovati, a ja sam opet dobio batine. Mama je prišla tati da mu reèe da se ne mo¾e tako odnositi prema meni, da ja ni za što nisam kriv. On joj je dao takvu pljusku da joj je lice bilo cijelo crveno i u¾areno. Otišao sam s njom u sobu i rekao da ja ovo više ne mogu trpjeti. Zagrlila me i osjetio sam kako njezine suze padaju na moje rame. Otišla se otuširati pa sam ostao sam u sobi s Bubijem. Upalio sam svijeæu i promislio da je bar meni biti svijeæa da sjajim kao sunce. Oh, kako joj zavidim! Struja je došla i èuo sam kako je tata ukljuèio televizor u dnevnom boravku, ali ja nisam palio svjetlo. Ostavio sam svijeæu neka svjetluca. Legao sam mirno u krevet. Mama je le¾ala na donjem krevetu i po¾eljela mi laku noæ. U svjetlosti svijeæe sve je bilo bla¾e i mekše. Malo sam razmišljao i onda zaspao. Od tada svaku veèer sam u sobi upalim svijeæu, iskljuèim svjetlo i u miru je promataram. Osjeæam se sretnije, kao da sve loše uspomene tog dana ona svojim ¾arkim plamenom izbriše. Leptire smo napravili od spu¾ve, uz pomoæ roditelja, na radionici. Kad smo to jutro došli u školu neki roditelji su nam došli pomoæi da na lica nacrtamo leptire i uredimo naše maske. Bilo je baš zabavno. Svi smo bili spremni, slikali smo se i krenuli u povorku. Šetali smo i došli do krnovala. Malo smo ga po gledali i krenuli dalje. Slikali smo se i na ulazu u stari grad. Došli smo i do Doma kulture, odlo¾ili smo stvari i èekali da poka¾emo naš ples, jako sam bila uzbuðena. Èekali smo i èekali, napokon je došao red i na nas. Namjestili smo krila i odlepršali na podij. Plesali smo uz pjesmu Proljeæe je, a u meni nemir. Za vrijeme cijelog plesa tiho sam se smiješila, bila sam presretna. Kad je završio naš ples opušteno sam sjela. Plesali su uèenici 4. Oni su bili vanzemaljci. Bili su èarobni, prekrasni, bili su najbolji. Da se zna, i mi smo bili krasni! Bilo mi je lijepo i jedva èekam sljedeæe maškare. Pošto brzo završava zima i poèinje proljeæe , naša uèiteljica dala je mašti na volju i predlo¾ila da se maškaramo u leptire. Meni se ta ideja baš svidjela. Na radionici s roditeljima pripremili smo naše kostime. Dok smo išli po gradu svi su nam se divili. Ja sam se osjeæala kao pravi leptir. Nakon šetnje gradom došli smo do kino sale, odlo¾ili svoja krila i sjeli. S velikim uzbuðenjem gledali smo naše prijatelje. Sve toèke bile su izvrsne. Najljepšu toèku imali su uèenici 4. Bili su odlièni vanzemaljci. Jako sam uzbuðena dok èekam došao naš red. Poèinje, jako je napeto namjestiti se u trojke. Muzika je zasvirala, zaplesali smo, imamo i izvrstan ples. Zašarenili smo cijelu salu. Jedva se èekam i drugu godinu maškarati i iæi na zabavni maskenbal. Putem doznajem da je prije Domovinskog rata Ovèara bila poprilièno velik skladišni prostor VUPIK-ovog kombinata, farme, u koju su za vrijeme okupacije Vukovara, srpski vojnici donosili civile te ih nemilosrdno ubijali. Ali, to je za mene bila samo prièa dok nisam došao do ulaza te sam tek tada osjetio svutu poniznost, tišinu i plaè kojim njezini zidovi zjape. Ogromno groblje nalik na labirint otkriva stotine grobova. Mogao sam osjetiti tugu dok sam hodao izmeðu grobova i mislio sam na duše koje su se ¾rtvovali štiteæi našu dr¾avu. U središtu cijelog groblja nalazi se velika skulptura koja predstavlja kri¾ kojeg mo¾ete vidjeti gdje god da se okrenete, a u sredini te skulpture se nalazi vjeèna vatra. Cijela skulptura izgleda kao da je posveæena svakoj ¾rtvi rata. U okru¾ju skulpture se nalazi devetsto trideset i osam bijelih kri¾eva, a svaki kri¾ predstavlja i simbolizira jednu ¾rtvu. Vozeæi dalje cestom došli smo na Hušnjakov brijeg. Izašli smo iz autobusa. Zapa¾am i divim se zelenilu i rekonstrukcijama ¾ivotinja i predmeta iz doba neandertalaca. Hodajuæi puteljkom dolazimo do muzeja. Ulazimo u veliku prostoriju. Na zidu je prostrano veliko platno na kojem se prikazivao uvodni film o ¾ivotu neandertalaca. Hemingwaya, Starac i more Nevjerojatno kako vam se ponekad lik u romanu uèini stvaran, ¾iv! Imate potrebu stalno dru¾iti se s njime. Meni se to dogodilo sa Santiagom. Privukao me taj siromašni starac snagom svog duha, svojom upornošæu i svojom poniznošæu. Kroz njegovu borbu nauèila sam što je borba, da pre¾iviš, opstaneš, vjeruješ. Samo uporni, odva¾ni i hrabri opstaju u ovom moru ¾ivota. Samo oni koji vjeruju idu dalje. Sve je te osobine Santiago imao. Kako je potresno njegovo divljenje prema ribi, tom ulovu ¾ivota! Zar nismo svi ponosni kad uspijemo ostvariti cilj, a pogotovo smo ponosni ako to ostvareno uspijemo zadr¾ati. Svi prièaju o ljubavi. Momci i cure dr¾e se za ruke, razgovaraju, grle se, jedni drugima kupuju darove... Èesto znam razmišljati o tome. Sigurna sam da bi bilo lijepo naæi nekoga tko ti se sviða, ali nikad nisam osjetila pravu ljubav. Svi govore kako je prekrasan osjeæaj biti zaljubljen, ali ja to nikad nisam do¾ivjela. Nije da mi to smeta jer znam da sam premlada, no ipak se ponekad uplašim da bi mi ¾ivot mogao proæi, a da ne naðem ljubav i da zauvijek ostanem sama. Mi smo jednostavno posebni. Svatko od nas ima svoju osobinu. Neki pišu super sastave, neki imaju savršen glas, neki su jako pametni, dok neki kreiraju vlastite izume,… Meðutim, svi smo po jednoj stvari posebni, isti; uvijek smo tu za prijatelje, a naši su prijatelji svi oko nas. Na nas se uvijek mo¾e raèunati. Nije nas briga što smo razlièiti. Zapravo smo zbog toga jako sretni. Imamo najbolju razrednicu koja poštuje naša prava i podr¾ava nas. Sve radimo zajedno pa tako i rješavamo probleme. Jednako smo va¾ni jedni drugima i tu nema izuzetaka. Ako nešto posjedujemo, to i dijelimo, a svoj razred nikad ne bi mijenjali. Mi æemo zauvijek biti zajedno, nikad neæe biti samo jedan. Nas devetnaest æe uvijek biti skupa, bez obzira što se dogodilo. Podr¾avat æemo jedni druge u najte¾im trenutcima, smijat æemo se zajedno, dijeliti i dobro i loše. Mo¾da æemo se èesto, zbog sitnica ljutiti na prijatelje, ali æemo im još èešæe opraštati. Sve što radimo, radimo to svim srcem i tako æe uvijek biti. Proæi æe puno godina, neki od nas æe postati slavni pomorci, slikari, pisci, pjevaèi, pjesnici. Neki æe imati djecu, neki æe se posvetiti glazbi ili glumi, a neki æe biti zauzeti poslom, ali mi æemo zauvijek ostati AŠI LEGENDAŠI i uvijek æemo biti skupa! Uzela kišobran i uputila se u šetnju. Stabla maslina plesala su iza kamenih zidova. Savijala su grane prema meni. Vjetar je puhetao i kosa mi je sva lepršala. Odjednom je poèela kiša. Kišne kapi bile su zlatne kao da ih je poljubilo sunce. Otvorila sam kišobran, ali pojaèa hladan vjetar i odnese ga. Sve je naglo potamnjelo. Potrèala sam pod obli¾nje stablo. Vjetar je nosio grane kao da se s nekim utrkuje. Htjela sam se vratiti kuæi, ali to nije bilo moguæe. Uplašila sam se i lagano zaplakala. Kroz suze sve je izgledalo još tamnije. Stabla rastu¾ena svojim su me granama stisnula i milovala poput majke. Vjetar se polako smirio. Izletjela sam da potrèim kuæi, zapela i pala po trulom mokrom lišæu. Mokra, ali vesela krenem cestom, tamnoplavom od kiše i pokrivenom lišæem. Kad sam došla kuæi, rekla sam mami da mi je vjetar odnio kišobran. Mama me uzela i zagrlila. Otišla je u kuhinju i napravila palaèinke. Presvukla sam se i zamotala u deku, toplu i meku kao medvjeðe krzno. Kiša je pljuštala po mom prozoru. Uz ugodan miris iz kuhinje polako sam zaspala. Po prozoru je tupkala kiša kao da ¾eli uæi u moju kuæu na palaèinke. Lišæe kao da je ¾ivo: leti, šušti, prièa... Gledam ljude oko sebe. Svi su u toplim kaputima. Po Pumpureli valovi golemi se slamaju. Sna¾an vjetar jako je zapuhao. Lišæe se podiglo u zrak i zaplesalo u kolu. Odjednom — sve se smirilo. Samo se zaèuo sna¾an plaè drveæa. Nikako da se utješi. Plaèe sve jaèe i jaèe. Ne mogu to podnijeti, idem dalje. Pogledam u nebo — kapljica kiše padne mi na nos. Stanem na trenutak, a kiša sve jaèa i jaèa. Dotrèim kuæi cijela mokra. Jako oprezno i neprimjetno dolazi, ali ja znam da je tu. Pogledavši kroz prozor, veæ mogu primijetiti razigrane listove kako bezbri¾no lete. Svaki put kada pogledam van, zaèudim se koliku moæ ona ima. Svakim danom sve više preuzima vlast nad svime. Napokon, kad sam obukla tisuæu komada odjeæe, skupila sam hrabrost i izašla iz svoje tople sobice na nemilosrdnu buru koja nije prestajala puhati. Spustila sam se do pla¾e gdje sam promatrala more. Ne donosi nam mnogo boja, ali meni je draga i plava mora. Prati je puno ljutih oblaèina, ¾eli grmjeti po šumi zelenila. Ulicom se bura vije, a ja u kuæi nad knjigom bdijem. More se meškolji, nešto mu nije po volji, jer ono voli kad se po njem plovi. Cijelo nebo grmi, bauèe, a moj mali brat cvili i jauèe. Nje¾no ga zovnem da k meni doðe. Iz svog kuta on mi priðe, u zagrljaju mom tiho poðe svojim snom. I maca s prozora k nama siðe. Jutrom me budi vjetar i kiša. Izlazim iz kuæe, a jesen me prati. Kroz mene prolaze hladni trnci. Sve je tmurno i prazno. Valovi udaraju u stijene koje plaèu od tuge. Vjetar naginje grane limuna koje vièu od straha da æe se slomiti. Penje se jesen na krovove tuðe i u dimnjake ulazi. Ljudi u vrtove izlaze po drva da zapale vatru i istjeraju je iz kuæe. Krošnje drveæa uz put obojane su u zlatnu boju. Prolazim pored bakine kuæe. Toplina mi se javlja i zove me da uðem, a ja moram u školu koja je još uvijek daleko. Hodam ispod drveæa, a oko mene sve puno klizava lišæa. Zamišljam kako uz vatru iz kamina jedem naranèe i vruæe kestene. Oblak me poprska i javlja da æe ubrzo opet pustiti kišu. Iz torbe vadim kišobran. Iz daljine zove škola da po¾urim, da me èeka ugrijana uèionica. Doèekao me veseo i topao razred. Dok skidam mokar kaput sa sebe, mislim kako jesen i nije tako loša. Grane su golišave, lišæe šušti ispod mojih nogu. Maknula je sunce s neba, a iza grana zima vreba. Pokupila je cvijeæe s livade i uputila nas k zimi da medvjeða glava oèi sklopi, i priroda da se smiri. Lišæe ¾uto prohodalo s grana, a na grani uspavana vrana. Završile su blage noæi, i najhladnije sad æe doæi. Kiša, grmljavina i magla sama — došla nam jesenska dama. Uèenici petih razreda OŠ Petra Kanaveliæa bili su na terenskoj nastavi u Veloj Luci u Veloj spili. U Veloj Luci najprije smo otišli u njihovu osnovnu školu, koja je jako stara, više od 100 godina. Tamo smo prièekali arheologa Dinka Radiæa, koji im predaje povijest. S njim smo se popeli do Vele spile i poslušali ga. Isprièao nam je kako su tu pronaðene mnoge kosti, vaze od keramike i zidovi. Iskopano je u dubini od 11 metara. To se zove arheološka sonda. U Veloj spili arheolozi mogu proèitati ljudsku povijest. Saznali smo kako su obraðivali oruðe, kako su lovili ¾ivotinje i kako su ¾ivjeli ljudi u dalekoj prošlosti. Najzanimljivije nam je bilo kad nam je otkrio da se prije moglo prošetati od Pelješca do Korèule, preko livada na kojima su pasle neke ¾ivotinje, jer je Jadransko more bilo puno pliæe. Pitali smo ga koliko su arheolozi otišli duboko u prošlost. Odgovorio nam je da su za sada prodrli oko 25 000 godina u prošlost. Nakon što nam je Dinko Radiæ isprièao o spili i ljudima koji su u njoj ¾ivjeli, dopustio nam je da se po njoj i sami prošetamo. Pokazao nam je rupu u zidu spile. Utihnuli smo i èuli zujanje pèela. Objasnio nam je kako su to obiène pèele, ali tu ¾ive još od kamenog doba. Ugledali smo i šišmiše, no oni bi se uvijek prestrašili i sakrili. Na izlazu iz spile, svi smo se. Nizbrdo prema Veloj Luci, spuštali smo se brzo, puni utisaka o ¾ivotu u prošlosti. Autobusom smo se vratili u Korèulu, iz prošlosti u sadašnjost. Nešto me vuklo prema ,,Sv. Veæ sa šetnice Novi puti pogled na Stari grad okupan suncem izmamio je uzdahe. Krenem dalje tim putem dok suhe iglice bora pucketaju pod mojim cipelama. Evo me ubrzo na groblju. Tada zastanem i poènem razmišljati o svemu i svaèemu, najviše o sebi… Oko mene se nadvili ogromni èempresi koji izgledaju dostojanstveno, kao da èuvaju duše naših pokojnih od vanjskog svijeta. Sada sam i ja u svome svijetu. No, ¾elite li i vi malo zaviriti ispod svoje ko¾e prošetajte se do groblja Sv. Naše gradsko groblje smješteno je na obronku ju¾no od grada, a ureðeno poèetkom 19. Do tog vremena Korèulani su se sahranjivali po grobnicama gradskih crkava o èemu svjedoèe brojne kamene ploèe. Groblje ima dva dijela, staro i novo. Gradnja novog dijela poèinje osamdesetih godina 20. Pjev ptica i tišinu na trenutak je prekinula škripa ulaznih gvozdenih vrata. Osjeæa se miris zemlje i cvijeæa. Dolazim do središta starog groblja u kojemu je smještena kapela Sv. Znam da ova kapelica sigurno ima najtu¾nije zvono na svijetu. Najstarije grobnice nalaze se u sjeverozapadnom dijelu. Gazim po starim klimavim ploèama i èitam stara imena obitelji isklesana na veæ posivjelom kamenu. Tu je i nekoliko manjih mauzoleja, kamenih sarkofaga te brojnih skromnih nadgrobnih spomenika. Sigurno nema djeteta ili odraslog u Korèuli koji nije zastao ispred groba obitelji Smrkiniæ s mramornim ¾enskim poprsjem, djelom kipara Ivana Rendiæa iz 1906. Tu¾ni pogled prema grobu i sklopljene ruke pozivaju na mir i poštovanje. Pomalo sjetna odlazim i otvaram teška gvozdena vrata, puna vjere i zahvalnosti prema ¾ivotu. Njezina visina je bila tako dojmljiva da je nisam mogla prestati gledati i jedva sam èekala da saznam nešto više o njoj. Osjeæala sam se kao da je oko mene stalo vrijeme dok sam gledala u katedralu. Kada smo ušli u unutrašnjost prvo što sam opazila bio je jedan veliki papir. Iz znati¾elje nisam mogla odoljeti a da ne prouèim što piše na njemu. Nakon èitanja shvatila sam kako zapravo izgleda unutrašnjost. Krenula sam dalje u razgled i vidjela oltar. Na oltaru sam vidjela jako lijepu sliku. Kada sam se okrenula na gornjem katu sam primijetila velike orgulje na kojima se svirala crkvena glazba. Svi smo sjeli u klupe i slušali tišinu katedrale. Nakon dugog razgleda u tišini smo izašli ispred katedrale, a ja sam opet odlutala u svoj svijet... Svi smo se zajedno slikali ispred katedrale za zajednièku fotografiju. Ovaj posjet neæu nikada zaboraviti, jako mi se svidjelo, a posebno me dojmila visina katedrale. Sigurna sam da æu je opet posjetiti. Kad ulazite u Vukovar pored vas promièu razrušene kuæe prepune rupa od granata i gelera. U tom gradu ima mjesto koje je vjerojatno najtu¾nije mjesto u Hrvatskoj. To je Ovèara, najveæe masovno stratište Domovinskog rata. Na našem putovanju kroz Vukovar, shvatili smo da to nije obièan grad, veæ je to spomenik Domovinskom ratu. To je spomenik svim braniteljima koji su imali sreæe pre¾ivjeti i onima koji su dali svoj ¾ivot za obranu tog grada i naše domovine. Ipak ima jedno mjesto koje je i tu¾nije i još ponosnije od samog Vukovara a to je Ovèara. Na tu farmu u studenom 1991 godine poslje dugih i teških borbi za obranu grada su dovedeni bolesnici i ranjenici iz vukovarske bolnice i muèki ubijeni. Nisu se poštivala ratna prava, nije se vodilo raèuna tko je mladiæ, a tko starac ili bolesnik. Zloèinaèka ruka okupatora bespoštedno je strijeljala preko 200 ljudi. Takav stravièan èin se ne pamti u novijoj modernoj povijesti. Slušajuæi vodièa koji nam je prièao detalje o tim dogaðajima, nikako nismo mogli shvatiti da je takvo što moguæe. Dok smo u Spomen domu gledali slike ¾rtava i èitali njihova imena zamišljali smo koji su to bili ljudi, èiji su to bili oèevi, djedovi ili sinovi, koliko su iza sebe ostavili uplakanih supruga, majki i djece. Sve te èinjenice su se teško slijevale u naše glave i nikako ih nismo mogli prihvatiti. Èinilo nam se kao da je to mjesto i cijela prièa jedan ru¾an san. Još potresniji je bio osjeæaj kad smo došli na livadu gdje su krvnici bagerima zatrpali mrtva tijela. Nadali su se da æe zloèin biti prikriven i ostati zakopan duboko u zemlji, no istina koliko god bila bolna izašla je na vidjelo i danas tu raste 200 malenih grmiæa kao simbola novog ¾ivota Vukovara. Ovèaru krasi i mramorni spomenik koji simbolizira golubicu koja slobodno izlijeæe iz mraka i oznaèava novi poèetak. I Spomen dom i zeleni grmiæi i mramorni spomenik zauvijek æe biti tu da se s tugom i ponosom prisjetimo ljudi koji su dali svoje ¾ivote za našu slobodu, ali i da budu vjeèna pouka svim buduæim generacijama da se takvo zlo više nikad ne dogodi. Ispred muzeja je njegov kip, a zgrada je u obliku lopte i gotovo je sva od stakla, i to plave boje. U muzeju su vitrine, svaka vitrina prièa svoju prièu. Roðen je u Šibeniku 22. Svoju prvu košarkašku loptu dobio je od brata i tad je znao što æe postati. Svako jutro u èetiri se budio i trenirao, nakon treninga bi se vratio doma, istuširao se i krenuo u školu. Bio je odlièan uèenik. Njegov prvi klub je bio Šibenka i tamo je sve poèelo. Nedugo nakon toga pošao je u Cibonu. Prolazeæi do vitrina vidjeli smo uspjeh u njegovoj karijeri od Hrvatske do Amerike. Najviše se isticao mali kipiæ s afrofrizurom zvan ®utko. Nakon Cibone krenuo je u Real Madrid, odlièno je igrao tako da se NBA zainteresirao za njega. Igrao je samo par minuta po utakmici jer je bio jedini bijelac u momèadi. Nije bio zadovoljan zbog toga pa je otišao u NETSe. Vozaè kamiona je zaspao i izletio u drugu traku, to je bio dan tuge. Našeg Dra¾ena Petroviæa nema. On je uvijek u našim srcima, gospodin èetrdeset koji nas uèi da se velikim trudom mo¾e postiæi što god po¾eliš. Poznatog hrvatskog politièara i jezikoslovca. Lijepo se je voziti kroz Hrvatsko zagorje gdje priroda oèarava svojom ljepotom. Cijelim putem oèi su mi upijale prekrasne boje zagorskog kraja. Mir, èudesna priroda, visoke trave, sve me to mamilo da izaðem iz autobusa i prošeæem do Muzeja krapinskog neandertalca, jednog od najmodernijih muzeja u cijelom svijetu. Tamo nas je doèekao vodiè koji je s nama krenuo u nezaboravno putovanje kroz povijest,od velikog praska, preko algi, bakterija i dinosaura pa sve do nas ljudi. Prije nego je zapoèelo razgledavanje muzeja, veliko platno s desne strane od ulaza, o¾ivljavalo je riku i glasanje neandertalaca. Gledajuæi film o neandertalcima prepustila sam se svijetu bez mobitela, nebodera, raèunala, GPS-a... Krenuli smo dalje u razgledavanje muzeja s datumom 23. U muzeju je obraðen postanak svijeta, povijest i prvi organizmi na zemlji. Prolazeæi kroz muzej svakim svojim korakom prijeðem milijune godina. Razgledavajuæi vidjela sam jednostaniène organizme, prve kralje¾njake, ribe, vodozemce, gmazove, sisavce i prve èovjekolike majmune. U svojoj glavi zamišljala sam stvaranje svijeta u 24 sata, kako je prikazano i u muzeju. Posebno me dojmilo tijelo neandertalca na bolesnièkom krevetu kojeg smo mogli istra¾ivati te tako doæi do informacija o njegovim ozljedama uz ilustrirane fotografije i rengenske snimke. U posljednjem dijelu muzeja vodiè nam je prièao o tehnološkom i kulturnom razvoju ljudskog roda. Izašli smo iz muzeja, uputili se prema nalazištu i lagano se uspinjali. Nakon dosta puhanja i uzdisanja uspješno smo savladali uspon te stali na mjesto gdje je nekoæ ¾ivio i odrastao krapinski praèovjek. Pogled iz nalazišta je bio èudesan. Brdašca su se nizala jedno za drugim podsjeæajuæi me na valove mora. Stabla raznih oblika èinila su prozraènu šumu uljepšanu kamenjem i paprati. Priroda je u nama budila slikare i pjesnike te ¾elju da sve to zabilje¾imo. Nikada neæu zaboraviti taj pogled. Spustili smo se podno brda i vratili se nazad u autobus. Umjesto toga, vidjela sam ljubav obitelji Bizik prema tim ¾ivotinjama. Oni ne bacaju hranu ¾ivotinjama bezvoljno jer im je to posao i jer moraju biti tu, nego iz ljubavi jer ih vole. Na kraju, što æe ¾ivotinjama velike šuplje nastambe ako nemaju ljubavi? Autobus je stao, iskrcali smo se ispred obiteljske kuæe Bizik, misla sam u sebi što radimo ovdje? Nema šanse da se zološki vrt nalazi iza kuæe! Trebamo li pješaèiti do njega? Bila sam u krivu. Zoološki vrt se zaista nalazi iza kuæe i jako je velik. Na ulazu u zološki vrt s velikim pozdravom doèekala nas je èeterdeset i èetiri godine stara papiga ara. Osim papige, tu nas je doèekao i vlasnik zološkog, gospodin Bizik. On nas je vodio kroz èudesan svijet ¾ivotinja. U tom zoološkom vrtu nalazi se 475 ¾ivotinja od kojih su 92 vrste ptica, više od dvije vrste majmuna, domaæe ¾ivotinje kao što su koze, poniji, kokoši i svinje. Ima tu i tigrova, lavova, pantera, klokana, emua i ostalih divljih ¾ivotinja. Prve ¾ivotinje bile su dovedene 1954. Meðu njima su bile ptice i zeèevi koje su domaæini uzgajali kao hobi, ali taj hobi se proširio kada su 1982. Tako je nastao zoološki vrt Bizik. Doznali smo da zoološki vrt Bizik u Našicama godišnje posjeti oko dvadeset tisuæa ljudi. Svaka osoba koja posjeti zoološki vrt Bizik ima priliku dr¾ati zmiju u rukama, ako ne u rukama onda oko vrata. Bila sam jedna od posjetiteljica koja je imala priliku dr¾ati zmiju u rukama. To mi je bilo prvi put. Iskreno nije mi bilo baš svejedno, ali pristala sam. Prvo sam dr¾ala zmiju crno bijele boje u rukama, neprestano je išla glavom uzdu¾ moje ruke i htjela sam je odmah ispustiti, ali nisam smjela. Koliko god sam dozivala gospodina ne bi li preuzeo zmiju od mene, nije bilo odaziva. Gospodin je prièao s nastavnicima i nije se dao omesti. Ta zmija je punih deset minuta bila u mojim rukama i gmizala po mojoj ruci. Zatim sam dr¾ala bebu zmiju otrovnicu. Pošto je bila mala, zamotala mi se dva puta oko ruke i glavu provlaèila kroz narukvice gdje je i zapela. Nakon malo panike i puno otpetljavanja, drugi su preuzeli malu zmiju, na što sam odahnula. Nakon puno zabave i još više uzbuðenja, mogu zakljuèiti da tim ¾ivotinjama nije potrebna samo briga nego i ljubav i preporuèujem svim ljubiteljima ¾ivotinja da posjete zoološki vrt obitelji Bizik u Našicama. Èuje se topot 180 lipicanaca. Posjetila ga je i kraljica Elizabeta III. Mladi konji slu¾e za vje¾be s djecom s posebnim potrebama, a starije jašu odrasli. Na¾alost vrijeme nam nije dopustilo da ih jašemo. Svoje plemenite ¾ivotinje peru svako popodne i izvode vani da mogu pasti. Doznala sam da u cijeloj Hrvatskoj ima 14% lipicanaca i da konjem nazivamo ¾enku, a pastuhom mu¾jaka. Lipicanci su pametne i dobre ¾ivotinje koje mogu prepoznati ljudski karakter dok ga se mazi. Zbog lakšeg prepoznavanja svaki konj ima svoje ime i matièni broj. Tada ljudi iskoriste njegov rep za proizvodnju gudala. Takve dostojanstvene ¾ivotinje gracioznog koraka još nisam vidjela. Ta ljepota, snaga, temperament, neukraæenost i vatrenost osvojili su mi srce. Nije ni èudo što su te ¾ivotinje èesta tema umjetnika. Zbog njihove ljepote slikaju ih s krilima, a u bajkama princeze èekaju svog princa na bijelom konju. Jutro se bli¾ilo kraju. Hrabar, osjeæajan, pouèan i zanimljiv. Grad na najveæoj rijeci u Hrvatskoj. Zato ima puno komaraca i dok je vodiè nabrajao neke èudne i otrovne vrste tih ¾ivotinja došlo mi je da odem iz Vukovara. Ipak to me nije zaustavilo u razgledavanju gradskih spomenika, kao što su Ovèara, muzej bolnica, vodotoranj, Trpinjska cesta i mnogo drugih. Dolazili smo u Vukovar primjeæujemo izgranatiranu tvornicu obuæe Borovo koja je prije rata zapošljavala èak 50% Vukovaraca i 50 % stanovnika iz Borova, vidjeli smo i dosta izrešetanih napuštenih kuæa i zgrada do trenutka kad smo došli do muzej bolnice gdje je nasuprot bio srpski konzulat, ja sam smatrao da je to kao neka provokacija što je kasnije i vodiè potvrdio. Uglavnom nismo došli radi srpskog konzulata nego veæ zbog èuvene muzej bolnice koja je mukotrpno bila granatirana 3 mjeseca. Na ulazu u prizemlje bolnice poviše nas je crveni kri¾ koji je bio pun rupa, te rupe su predstavljali granatiranje bolnice što se protivilo ¾enevskoj konvenciji. Kada smo ušli pogledali smo jedan kratki dokumentarac o Vukovaru u tih 3 mjeseca okupacije i nastavili razgledavati razne hodnike, skloništa, sobe itd. Nakon bolnice pošli smo u koncentracijski logor Ovèara gdje smo vidjele izlo¾ene stvari oko 260 muèenih i ubijenih civila, branitelja, medicinskih osoblja... Kasnije smo pošli na mitnicu ili vodotoranj gdje nam nije trebalo ništa posebno naglašavat osim da je svadodnevno Ivica Ivanèanin postavljao Hrvatsku zastavu na vrh mitnice, koju bi kasnije srpski agresori agresivno granatirali. Došla je i na red masovna grobnica gdje je 938 kri¾eva postavljeno u znak ubijenih za vrijeme tromjeseène okupacije i posebno treba naglasiti da su odvojena dva kri¾a jedan za najstariju ¾rtvu i jedan za najmlaðu ¾rtvu koja je imala èak 16 godina, u sredini grobnice je skulptura zraènog kri¾a gdje u sredini vjeèno gori plamen. Naposlijetku su nam vrlo blizu smješteni: Kri¾ sa ušæa i dvorac Eltz. Tu je i dvorac Eltz koji je sagraðen u 18. Vukovar se dijeli tj. Vuka ga dijeli na dva dijela na Novi i Stari Vukovar, Stari Vukovar gdje se i osjetu dosta utjecaja germana mo¾e se vidjeti po kuæama, ulicama pa i po samom dvorcu. Vodiè nas je poslije napornog ali i zanimljivog dana odveo u najbolju slastièarnicu u gradu, ali veæina nas je pošla u jedan shoping centar koji je bio nasuprot slastièarne. U shoping centru smo mi djeèaci tj. Zato æu se vratiti opet na poèetak s rijeèima hrabar, ponosan, pouèan, zanimljiv. Zanimljivo je znati kako su se prije djeca igrala. Ovu prièu zapisao sam za nove generacije koje dolaze kako bi i one znale èime su se prije njihovi oèevi zabavljali i kako su slavili praznike. Odgovore na pitanja dobio sam od svoga oca. Moj tata je dok je bio mali ¾ivio u Korèuli i on se zabavljao sa sparaonicama. Najviše su se koristile po starom gradu, na Bo¾iæ i Novu godinu. Za bo¾iæne ili novogodišnje blagdane bila bi nestašica šibica. Danas se mo¾e lako otiæi u trgovinu kupiti petarde. No prije si se morao malo sam pomuèiti. Najprije je trebalo napraviti ili nabaviti sparaonicu. Glava sparaonice je ovalnog oblika s rupom u sredini i na nju je spojena ruèica, moglo bi se reæi da slièi na èekiæ. Napuni se glavama šibica i sparaje zbog udarca èepa o kamen. Slu¾ila je za zabavu u manjim mjestima. Tata mi je prièao da je jedne godine na Bo¾iæ policija tada se je zvala milicija hvatala djeèake i oduzimala im sparaonice. Tako su lovili i njega no nisu ga uhvatili. Najèešæe su djeca nasljeðivala sparaonice od starije braæe. Nove je bilo lako napraviti dok su im oèevi radili u brodogradilištu Inkobrod, a ako nisu imali oèeve u brodogradilištu, morali su se sami snaæi i poslu¾iti starim kljuèevima od konobe i drugim sliènim predmetima. Kad je tata odrastao, ostavio mi je sparaonicu da se i ja mogu zabavljati. U ®rnovu se još uvijek slavi sparavanjem za Malu Gospu. Ove godine u ®rnovu je bilo oko 20 djece i svi su sparavali. Najviše je bilo djece od 8 do 19 godina. U Splitu na rivi èekao nas je autobus. Krenuli smo na ruèak u Macolu. Poslije ruèka krenuli smo na razgledanje Plitvièkih jezera. Ona su mi se najviše svidjela. Smjestili smo se u Fu¾inarskoj kuæi. Poslije veèere imali smo talent show. To je bilo jako zabavno. Drugi dan posjetili smo. Tamo je bilo puno snijega što nam se svima svidjelo. Poslijepodne posjetili smo Park šumu Golubinjak. Tamo smo se grudali snijegom i igrali nogomet. Naveèer poslije veèere imali smo pid¾ama party i lude frizure. Treæi dan išli smo u. Vidjeli smo Ðulin ponor i Zavièajni muzej. Poslijepodne s brodom smo se provozali po jezeru Bajer. Naveèer smo imali disco i izbor Miss i Mistera. Èetvrti dan krenuli smo kuæi. Usput smo posjetili Sokolarski centar i svratili na ruèak. Nastavili smo put do Splita. Tamo smo se ukrcali na katamaran i vratili kuæi na Korèulu. Bili smo tu¾ni što još nismo ostali u Fu¾inama i zajedno se dru¾ili. Svima je bilo lijepo. Sve je bilo kao na selu i u šumi. ®ivotinje, koje me uvijek privlaèe. Na ulazu su nas doèekale divne, male domaæe kokoši raznih boja. Zatim smo se spustili prema ponijima. Bili su ograðeni kao i sve ¾ivotinje. Unutar ograde imali su prekrasnu drvenu štalu, napravljenu od najfinijih komada drveta. Tamo su bila tri ponija i svi su imali bijelu dlaku sa smeðim mrljama i izgledali su kao da se po njima prolila boja. Griva im je bila smeða i malo neuredna. Hranu su nam uzimali iz ruke. Odmah kraj njih bile su dlakave divlje svinje pune blata te su izgledale kao da je na njih pao èokoladni preljev. Uvijek bi neka od njih stala kraj ograde i èeškala se. Vidjeli smo kako se dvije divlje svinje tuku i to je bilo jako smiješno. Pošli smo do dva dlakava stvorenja, takoðer debela, ali puno veæa. To su smeði medvjedi. Oni nisu tromi, naprotiv, vrlo su spretne ¾ivotinje. Jedan se od medvjeda nekoliko puta podignuo na stra¾nje noge. Izgledao je kao div. Drugi je samo le¾ao, ali poslije je prišao bli¾e. Ono što je mene najviše uzbudilo bile su srne. Njih sam takoðer hranila. Bile su divne, nje¾ne a kraj njih mladunci lijepi i plahi. Po¾eljela sam zauvijek ostati s njima i. Tako su mi se svidjela da nisam znao je li to san ili stvarnost. Vidio sam krasne slapove i prekrasna jezera. Najljepša od svih jezera su Kozjak i Kaluðerovac. Neobiène su biljke i ribe. Gledao sam male pastrve. Vodiè nas je zaustavio i poèeo prièati legendu o Plitvièkim jezerima. Ljudi su mnogo godina bili bez vode. Poèeli su dobivati razne bolesti. Umirali su od gladi i ¾eði. Dozvali su Crnu vilu s Velebita. Èuvši njihove molbe, poslala je jaku kišu koja je trajala mnogo dana. Kada je kiša prestala, oblaci i magla su se razišli a ljudi su ugledali jezero. Prozvali su ga Prošæansko jezero. Iz njega su nastala i druga jezera. Od tada više nitko nije bio ¾edan. Pun dojmova ukrcao sam se na brodicu kojom smo se vozili po jezeru Kozjak. Doèekao nas je vodiè koji nam je prièao o sovi dok je ona mirno poèivala na njegovoj ruci. Zanimljivo je to da sova mo¾e vidjeti u daljinu do osam kilometara, no ona ne mo¾e micati zjenice kao mi, ali mo¾e glavu zavrtjeti za 270 stupnjeva. Desno uho joj je veæe od lijevog i nalazi se na vrhu glave dok je lijevo na dnu. Sova maše glavom u ritmu glazbe i tada hvata razne zvukove, a neobièno je to da npr. Sova je jako opasna ¾ivotinja i kad joj se pribli¾ite ona upozorava no, ako ne reagirate na upozorenje mo¾e biti loših posljedica. Upoznali smo sokola i njegove vještine. Tajna u sokolovom brzom letu obrušavanju je u njegovom perju koje je vijugavo i ostavlja zrak ravnim. Vjeruje se da nas sokolovo pero mo¾e èuvati od zla. Htio bi još jednom posjetiti Sokolarski centar i dr¾ati sokola u ruci. Moja mama je pametna, moja mama je spretna, a najviše sretna. Moja mama je najbolja, najljepša, najspretnija i najsretnija. Mama mi je najbolja jer za mene èini sve, mazi me i pazi, a domaæi mi najviše poma¾e. Najspretnija u kuhanju i sa školskim priborom. Najsretnija što ima mene, tatu i baku. Mama, ¾elim da uvijek budeš ¾iva i zdrava! Idem tamo gdje me vodi zvuk vjetra i mora koje udara u gri¾e. Zastala sam jer mi je nešto privuklo pozornost. Preleti galeb i odleti prema Starom gradu. Gubim ga iz vida. Pogledam i vidim kako je tu¾nog i mirnog izgleda Stari grad i u meni stvara neku tugu. Kuæe koje su još iz srednjog vjeka tamo stajale, gledaju prema moru kao da se dive moru i njegovim valovima koji prekrivaju stijene i gri¾e. Na moru jedna barkica plovi i teško se vidi jer je more pokriva. Sve to izgleda i podsjeæa na jednoroge koji hoæe izaæi, ali ne mogu, plavi ih kit tjera prema moru i to se stalno ponavlja. Skrene mi pogled i na gustu i zelenu šumu u kojoj drveæe šapuæe jedno s drugim. Prepadnem se, zvoni na katedrali Sv. Mogu li ja biti ptica i letiti u beskonaènost? Gledati ovu ljepotu svijeta i otoke koji sami razgovaraju s galebovima? Sve to što vidim postaje mi sve dra¾e, što du¾e ¾ivim na otoku, a ne u tmurnim i zagaðenim gradovima. Volim ovaj otok jer mi prièa bajke i prièe još neisprièane. Mnoge barke isplovljavaju i uplovljavaju u ACI marinu. Idu uz rubove mosta i prskaju me morem. Èujem svaðu izmeðu mora i neba. Nebo je postalo tmurno, a more valovito i pomalo crno. Njihova svaða je potrajala. Vjetar puše i nosi mi kosu, a to je jako ugodno. Okrenem se i u blizini vidim poluotok Pelješac. Ne vidi mu se vrh jer je zamagljen. Krovovi kuæa na tom poluotoku su raštrkani. Divno je kako brodice prevoze u¾urbane putnike preko valovitog mora. Osjeæam miris soli koji me podsjetio na ljeto. Stari ribar vozi se jadnom, malom barkom. Jako je valjaju valovi. Ribar vadi mre¾e pune rupa, naime dupin ih je rasparao. Mnogi restorani su zatvoreni, a stolice i stolovi poslagani. To me je rastu¾ilo. Jahte su usidrene uz gri¾e. Ljudi sjede u kafiæima i razgovaraju o svojim problemima. Pokraj kafiæa rascvjetani bademi blago opijaju ugodnim mirisom, a vjetar im nosi cvjetove i baca po putu. U daljini se naziru obrubi crkvenog zvonika koji se renovira. Graditelji se penju na njega i stavljaju mramorni kamen. Na staroj tvrðavi viori se hrvatski barjak. Galebovi koji se glasaju i oblijeæu mi oko glave, jako me vesele. Èujem zvukove automobila i autobusa. Udišem njihove smrdljive ispušne plinove. Ljudi se na parkiralištu svaðaju oko mjesta za parkiranje, a ja im se smijem. Vlasnici jedrilica boje se raširiti jarbole da ih vjetar mo¾da ne raspara. Svi ti zvukovi me vesele upijam ih svom snagom, pokušavam ih upamtiti i bojim se otiæi jer æu se rastu¾iti. Sjedim na mostu kojeg zapljuskuju valovi. Barka isplovljava iz luke i ide u nemirno more. Stari ribar negdje u moru baca mre¾e. U daljini se nazire otok èije obale opljuskuju zaigrani valovi. Cvrkut ptica èini me opuštenom. Èujem glasanje galebova koji lete u daljine i puštaju da ih vjetar nosi. Obuzme me miris proljeæa i tek procvjetalog cvijeæa. Neki ljudi piju jutarnju kavu te razgovaraju o poslu i drugim stvarima. U daljini izmeðu kuæa nazire se krov crkve koji se popravlja. Vidim ljude koji teško rade da bi zaradili za svoj ¾ivot i odr¾ali svoju obitelj. Na kraju mosta nalazi se modri svjetionik. Jahte stoje usidrene jedna do druge. Zastave koje viore na vjetru,proizvode zvuk u skladu vjetra te u skladu pljuskanja valova. Nazire se i hotel u kojem nema ljudi te je pust i obuzme me samoæa na sami pogled njemu. Sjedim tu na mostu i razmišljam o svemu što vidim,èujem i osjeæam. Nebo je tmurno te puno magle kao da æe svaki tren poèeti kišiti. Bademi koji su tek procvjetali, uljepšavaju okolinu ACI marine. Taj miris proljeæa, zvuk vjetra,mora, te cvrkut ptica odvodi me u neki ljepši svijet u kojem vlada sloboda i mir. Imam osjeæaj da bi zauvijek ostala tu, na mostu i razmišljala o ljepoti ovog grada. Zbog nje ne mogu izaæi van, pa mi to sasvim pokvari dan. Po prozorima lupa, kuæe mnoge kupa. Moga psiæa smoæi, pa u kuæu neæe moæi. Kada kiša pada dosadno je jako, pa mi onda ne bude lako. Zbog nje ne mogu mirisati cvijeæe i ne osjeæam da je došlo proljeæe. Kiša kaplje i to me nervira, jer mi kapanje ne da mira. Ipak je dobra za neke stvari ona za naš ¾ivot mari. Za skakanje kiša stvara lokve i zalijeva meni drago stablo smokve. I druge biljke ona zalijeva, a zatim se u more slijeva. Zbog nje vode imamo dosta i mo¾emo napojiti svakoga gosta. Zbog kiše mo¾emo ¾ivjeti mi i zato je moramo cijeniti. Istina da nas u kuæu tjera, ali nam pravi mora, jezera. Zbog kiše moramo sretni biti Jer bez piæa nema ¾ivota, a ona nam daje piti. Let zrakoplovom od Splita do Frankfurta, a zatim do Kopenhagena brzo je prošao. Na aerodromu udaljenom 4 kilometra od glavnog grada doèekali su nas naši ljubazni domaæini. Nakon odmora krenuli smo u obilazak danskog glavnog grada Kopenhagena. Od naših prijatelja, koji u Danskoj ¾ive 20 godina, puno smo toga èuli i nauèili. Kraljevina Danska sastoji se od poluotoka Jyland i mnogo malih i velikih otoka. Najveæi otoci meðusobno su povezani mostovima. U Kopenhagenu, koji nas je doèekao okovan ledom, vidjeli smo kraljevsku palaèu i smjenu stra¾e ispred kraljevske palaèe, kip Male sirene —simbol grada Kopenhagena koji je ime dobio po istoimenoj bajci Hansa Christiana Andersena, kao i brojne druge znamenitosti. Primjeæujem da nema visokih zgrada i nebodera, a uskoro kroz prièu s prijateljima doznajemo da Danci jako njeguju starine i da se kod njih ne mogu graditi zgrade i kuæe više od 5 katova. Na kuæama lijepi prozori bez zavjesa, a na ulicama gotovo svi voze bicikle razlièitih boja i vrsta. Obilazak smo nastavili posjetom starom graduRoskilde. Vidjeli smo veliku katedralu u kojoj se nalaze grobnice danskih kraljeva. Poslije podne odvezli smo se u gradiæ Bramming udaljen 350 kilometara od danskog glavnog grada. Do Bramminga, gdje smo bili smješteni sljedeæa tri dana, vozili smo se auto-cestom i razgledali danske krajolike. Na tom putu najznaèajniji je prijelaz preko mosta dugog 19 kilometara koji povezuje 2 velika danska otoka Saeland i Fyn. Putem sam razgledala obraðene i ureðene poljoprivredne površine. Èesto smo nailazili na farme svinja i krava. Nije èudo da je Danska velika poljoprivredna zemlja i veliki proizvoðaè hrane. Uz njegovu rodnu kuæu nalazi se muzej s brojnim knjigama i teatar u kojem se svakodnevno izvode Andersenove bajke. Djeci su na raspolaganju kostimi labuda, Male sirene, Princeze na zrnu graška i mnogi drugi, u kojima se mogu fotografirati za uspomenu na ovaj posjet. U gradu Odense posjetili smo i zoološki vrt gdje sam u¾ivala razgledavajuæi brojne ¾ivotinje. Obogaæena mnogim saznanjima i lijepim dojmovima vratila sam se doma. Posjet Danskoj i ove proljetne praznike zauvijek æu pamtiti. Zlatko je neko vrijeme stajao okamenjen, a onda se nagne preko Tomiæeva ramena i proèita zadatke. Što je to, isprièat æe nam Zlatko. Zlatko ima dvanaest godina, obièan je djeèak koji jako voli igrati nogomet i glumi u školskoj predstavi. Njegov ¾ivot se potpuno mijenja kada do¾ivi prometnu nesreæu. Nema više nogometa, školske klupe i dramskih proba. Ovaj roman nam govori o nadi, prijateljstvu i hrabrosti. Treba samo dobro upoznati sebe i èvrsto vjerovati, onda je moguæe sve. Je li vjerovao u sebe? Za odgovore na ta pitanja, morat æete proèitati knjigu Zlatka Kriliæa. Neæete po¾aliti, proèitat æete je u jednom dahu. Èinjenica je da neki uèenici baš i ne zaslu¾uju ocjenu koja im je prikazana na papiru. Što onda oèekuju roditelji i nastavnici? Mnogi nastavnici smatraju da se mala matura treba provesti i da je korisna i pravedna prema svim uèenicima jer je provodi netko izvan škole i pišu se jednaki zadaci za sve uèenike. No, sla¾u li se s time i uèenici? Oni uglavnom misle da je to stresan posao koji neæe dati oèekivane rezultate i da je dosadašnji naèin ocjenjivanja sasvim dobar i da ga ne treba mijenjati. Èinjenica je i da na kraju osme godine školovanja, kako bi upisao ¾eljenu školu, uèenik treba ostvariti odreðeni broj bodova za upis. Uèenik koji nema zadovoljavajuæi broj bodova za upis vrši pritisak nad nastavnicima kako bi dobio veæu ocjenu te tako ostvario upis što nije nimalo pravedno u odnosu na uèenika koji se maksimalno trudi tijekom školske godine kako bi se upisao u ¾eljenu srednju školu. Zato smatram da bi se mala matura trebala provesti u svakoj školi u Hrvatskoj kako bi svi uèenici bili ravnopravni u kriteriju ocjenjivanja te da shvate da ocjena nije bitna, veæ znanje. Ima svoje dobre i loše strane. Djeca znaju biti zaigrana i neposlušna, a znaju biti mirna i pa¾ljiva. Neka su djeca osjetljiva i plašljiva, a neka hrabra i neoprezna. Vole bajke i prièe i od njih stvaraju razne igre. U igrama ¾ive u dvorcima i gusarskim brodovima. Dok tako plove svijetom mašte, odrasli se dr¾e za uši... I kad su buèna i kad su tiha, djeca su uvijek ukras svijeta. IVAN: Zar se i ti vraæaš ranije iz škole? Što ti se dogodilo? MARKO: Posvaðao sam se s jednim srednjoškolcem, onim Antom, na odmoru. Zaprijetio mi je da æe me èekati nakon škole. Zato sam zamolio uèiteljicu da me pusti ranije, prije nego njemu završi nastava. IVAN: Razbolio sam se. MARKO: Baš mi je ¾ao. DRUGI PRIZOR Marko se smješkao u sebi: MARKO: Mislim da æe se i Ante razboljeti od muke kad shvati kako sam ga nasamario. Èekat æe me cijeli dan ispred škole, a mene neæe biti! Ja æu kuæi u¾ivati slušajuæi cvrkut svoga kanarinca. Ptice su najljepša biæa! Kraj jednog stabla se zaustavi i uzvikne iznenaðeno: Gnijezdo! I ptica je u njemu! Propne se na prste ne bi li zavirio u gnijezdo. Nje¾nim glasom obrati se ptici: Ne boj se, neæu ti ništa. Oh, pa ti u gnijezdu imaš i jaja! Odjednom ptica kljunom izbaci jaje iz gnijezda. Jedno, pa još jedno… MARKO prestrašeno : Što si to napravila? Kao da ga razumije, ptica se oglasi: PTICA: - Ku-ku, ku-ku! MARKO naglo shvaæajuæi : A, kukavice! U meðuvremenu na klupu iza stabla sjeo je mladiæ kojega Marko, zaokupljen pticom, nije ni primijetio. Kad je èuo zadnje Markove rijeèi, on poskoèi, uhvati ga za ruku i vikne: ANTE ljutito : Koga ti nazivaš kukavicom, majmune!? MARKO uplašeno i zamuckujuæi : Nisam rekao tebi nego ptici… ANTE nastavlja istim tonom : Ma nemoj! Gluplji izgovor nikad nisam èuo! MARKO plaèuæi : Istina je! ANTE: Suze ti neæe pomoæi! Uvrijeðenim glasom nastavlja Htio sam da se naðemo poslije škole,da se pomirimo, a ti me još zoveš kukavicom! MARKO plaèuæi : Ali tamo na stablu je stvarno kukavica, pogledaj! Pokazuje rukom prema mjestu u krošnji. ANTE ga na trenutak pusti kako bi zavirio kamo mu je pokazao. U tom èasu kukavica gurne iz gnijezda jedno jaje koje padne i razbije se toèno na njegovom èelu. Od razlivenog jaja ništa nije vidio pa je poèeo panièariti i mahati šakama oko sebe. ANTE: Joj, što je ovo… Ništa ne vidim! MARKO poène se smijati, dr¾i se za trbuh i savija od smijeha, ali mu doleti šaka u oko ZASTOR ZAMRAÈENJE radi promjene scene TREÆI PRIZOR U Markovom domu. Veæi dio pozornice prikazuje dnevni boravak. Mama glaèa rublje, tata gleda TV, baka u naslonjaèu èita novine, starija sestra za raèunalom ili sa slušalicama ljulja glavu u ritmu i nešto pjevuši. S jedne strane ulazi Marko pognute glave. Kad se pribli¾i, vidi mu se šljivu na oku. MARKO tiho : Dobar dan. MAMA zabrinuto : Što ti se dogodilo ostavlja glaèanje, prilazi s rukama na bokovima i nastavlja strogo Zar si se tukao? OTAC zagleda se u Marka : A kako si onda dobio tu šljivu? SESTRA skida slušalice i znati¾eljno, sa smiješkom prati razgovor MARKO pomalo iznervirano : To je duga prièa. SESTRA veselo : Pa imamo vremena… BAKA podi¾e pogled iznad naoèala : Stvarno, o èemu se radi? MARKO vikne nestrpljivo : O kukavici! I prestanite me više ispitivati! OTAC ljutito : Prestani ti drugu djecu nazivati kukavicama… MARKO prekida oca : Ma o kukavici koja je… OTAC: Dosta! Tvoja šljiva na oku govori da si se tukao! Tjedan dana nema odlaska na igralište! SESTRA radosno ubacuje : Zar nije bolje mjesec dana?! MARKO uzdahne i ljutita koraka uputi se prema drugom kraju pozornice MAMA: Kamo si se uputio? MARKO ne okreæuæi se : Idem u sobu, ionako sam ka¾njen tjedan dana. SESTRA veselo dovikuje : Mjeesec! Ovdje se ovaj dio pozornice zamraèuje, a osvjetljava se onaj koji prikazuje Markovu sobu. ÈETVRTI PRIZOR U Markovoj sobi. Radni stol i na njemu krletka s kanarincem. Èuje se umirujuæi cvrkut kanarinca. MARKO odlo¾i torbu kraj stola, sjedne s uzdahom za stol i zagleda se u kanarinca : E, moj Kiki! Onaj Ante me prilièno koštao. Ako se još jednom posvaðamo, bit æu hrabar. Neæu zaraditi ni jednu šljivu, a ako se to sluèajno dogodi, idem k ravnatelju. Ravnatelj je jedina osoba koje se on boji. I neæe me više ni pipnuti, vidjet æeš! KRAJ Paula Petkoviæ 5. Vraæajuæi se danas iz škole, ulazim u kuæu, ostavljam torbu u hodniku, perem ruke i sjedam za stol. Vraæajuæi se svakoga dana iz škole ulazim u kuæu, ostavljam torbu u hodniku, perem ruke… ,,Što je bilo u školi? A ja onako uvijek u prolazu odgovaram: ,, Ništa posebno. Imaš li kakvih problema? Nije baš da mi se ratovalo s roditeljima nakon osam školskih sati, no barem su me primijetili. Pa vi ste mi kao…kao najbolji prijatelji kojima bih rekla svoj problem, samo moji prijatelji ne idu na informacije u školu.. Uto su mi krenule suze jer su me zaboljele majèine rijeèi. Za stolom je zavladao muk. Pokušavala sam zamisliti lica svojih roditelja. Le¾ala sam na krevetu više od sat vremena i razmišljala. Teške misli vukle su mi se po stalno mozgu. Zašto nemaju povjerenja u mene? Zašto me ne razumiju? Pa i oni su bili u mojim godinama. Pa onda opet novi krug. Zašto nemaju povjerenja u mene? Zašto me ne razumiju? Pa i oni su bili u mojim godinama. I tako stalno… Na kraju zakljuèim. Ne razumiju oni mene, ali ne razumijem niti ja njih! Skoèim na noge iz kreveta, a vani je veæ mrak. Još jedno poslijepodne je prošlo u razmišljanju o besmislenoj svaði s roditeljima. Samo me ¾ele uzburkati. Oni su oluja, a ja more, a u ovoj prièi oluja doziva more…a ja ne volim oluju. Volim bonacu, volim tišinu u kojoj mo¾eš maštati, sanjati... Pognute glave, skrušeno izaðem iz sobe i doðem pred roditelje. Èim me majka ugleda obrati mi se nje¾nim glasom: ,, Bila si u pravu. Razrednica me primila na informacije i pokazala mi tvoje ocjene. I ti si dobra. ®ao mi je što ponekad pretjeram, ali pokušaj me shvatiti. Ali ja sam joj oprostila jer je i ona meni. Sigurna sam da æemo naæi zajednièki jezik. Sigurna sam da neæu razumjeti svoju djecu, no uvijek æu se truditi prisjetiti se kako je bilo meni. Priko dana brenkuje su letile kolo njih, a naveèer su komarci pecali. Ujutro bi doša vanka, se i izi domaæega sira i pršuta. Ka bi izi, iša bi pusti beštije da i one štogo po¾eru. I tako svaki dan: ista ruta, isti posal. Sa ga gledan ovako tu¾nega, bezvojnega. Gleda kroz punistru, gleda ledinu, i tuguje. Bez beštija ogromna izgleda ledina, a trava na njon do kolina. Bila je Badnja veèer. Kitio sam bor s mlaðim bratom i roditeljima. Bilo je veæ kasno. Mlaði brat i ja otišli smo na spavanje. Ne sjeæam se kad sam zaspao, ali se sjeæam iznenada otvorenih oèiju, a na budilici pokazuje ponoæ. Okrenuo sam se na stranu , ¾eleæi ponovo utonuti u san, kad mi pozornost privuèe malena svijetla toèkica pred oèima. Trepteæe svijetlo, èas je veæe, èas manje, istovremeno i blizu i daleko. Probudila se moja znati¾elja, ustao sam iz kreveta. Toèkica je još uvijek titrala ispred mene. Odluèio sam je slijediti. Došlo mi je… — odgovorila je Petra smiješeæi se. Veæ nekoliko dana si posebno raspolo¾ena. I